Francuska 2019

 

Povratak?

U životu sam više puta zbog ozljeda ili nekih drugih životnih okolnosti bio prisiljen pauzirati od penjanja. Nekad su prekidi bili kraći a ponekad duži. No, želja za penjanjem je uvjek prevladavala. Tijelo je upamtilo i uživalo u tim  pokretima, glava je uživala u krajolicima, društvu...

Nakon teške dijagnoze, preživljavanja u sitnim  postotcima, vrhunski odrađene operacije, kemoterapije, povratka artritisa, štaka, terapija......kvragu sve...!!!

 

Ljeto u Golubinjaku, penjanje uz elastičnim zavojem podvezanim natečenim koljenom,  steznikom na trbušnom zidu ( mumija, kako me prozvaše moji zadnji tečajci), uspijevam riješiti nekoliko 6c smjerova. Da nije zahladilo, tko zna, možda bi pao još koji!

Čim malo ovako živnem rađaju se planovi za neko putovanje.  Renata, moja dugogodišnja partnerica uvjek je spremna i uvjek je za! No, kad sam ja u pitanju vrag nikad ne spava, J! Pogotovo ne pred dogovoreni izlet u Francusku. Renati je to trebala bit priprema za penjački izlet na Sardiniju, a nama povratak na stijenu koju smo silno htjeli ispenjati pred pet godina. No nismo, zbog gužve koja je taj dan vladala u tom dijelu stijene.

Renata rezervira smještaj, uspjeva riješiti godišnji, u golubinjaku odrađujemo trening, obavljam kontrolni pregled pluća...

Pluća!!!!!

Na moru sam, kupam se iako me neka zimica trese. Telefon zvoni. Nepoznat broj na koji se nerado javljam. Moja mi onkologinja javlja da dođem do nje jer eto, moja se 6mm velika točkica na lijevom plućnom krilu ne vidi no vidi se upala desnog plućnog krila. Sranje!, ode penjanje u Francuskoj, propade smještaj, put i toliko željeni smjer!

 

Slijedi pet sati na hitnoj, anibiotik širokog spektra,katastrofalna krvna slika... Pulmologinja poznata mi još kao liječnica na hitnoj iz akcija spašavanja u Paklenici, propisuje  lijek i kontrolu za deset dana. Pun nade, telećeg pogleda, trepćući pitam: " Khm, doktorice, mogu li ja na put, znate Francuska, penjanje...trabunjam...pa ću nakon toga na kontrolu!

Njen je pogled rekao sve. I bilo mi je jasno. Kontrola za deset dana!

 Slijedilo je mirovanje, odlazak doktoru po lijekove, onkologinji na razgovor, preklinjanje da mi odobri putovanje...pazit ću se, neću forsirati, bit ću dobar,odgovoran...a u mojoj glavi vrije... ( ma samo da odem.  Liječiti ću se cijelu zimu ako treba!)

Kontrola je pokazala nepotpuno povlačenje upale. Još antibiotika i nova kontrola nakon toga...khm!... uspjevam na moju odgovornost dobiti načelno odobrenje za izlet J, uz dodatnu količinu lijekova za put!

I eto nas s tri tjedna kašnjenja i uspješnom prerezervacijom smještaja koju je Renči danima dogovarala.

Slijedi put uvijek prekapanim Talijanskim autocestama. Venecija, Milano...kilometarske kolone, gužva.. Renata vozi, ja njurgam...teška noga, pazi na okretaje, pazi na...pazi....pazi......gledaj...vidi....i eto nas oko 23 sata, nakon četrnaest sati vožnje krvavih očiju u našem apartmanu...Carnoux-en-provance...Parc national des Calanques! Yes!!!!!

Ustajemo neispavani, umorni od puta...umorni od katastrofalnih kreveta...kvrgavih, škripavih...prekratkih...jastuka od klinca...sve već viđeno od prijašnjih putovanja!

Ako bude drugog puta, nosimo svoje jastuke , podmadrace, nadmadrace, nadmadrace nadmadraca!!!!Sve za dobar san!

I da...ispenjali smo ono po što smo došli. Trećeg dana.Smjer sa tri , četiri, različita sloja ...vapnencem, konglomeratom, pješčenjakom, mješavinom svega toga...nevjerojatnih oblika...vjetar i more poigrali su se i oblikovali nevjerojatnu stijenu! Da ti suza kapne niz oko! Oduševljeni, sretni!, vrhunski doživljaj! Uostalom...

Slike govore više od riječi!

I na kraju....kontrolni pregled pokazao je da se upala pluća povukla!...biljke i more Calanqesa su sigurno pozitivno utjecale...i antibiotici, naravno J!

​