Buzet - Prevlaka
Vladimir Paušić:
Od Do 012
...odlijepio sam se od tla svojim novim light Team 5 krilcem, zavrtio termalni stup od 3-4 m u sec. U par minuta naberem 2500 m! Ispod sebe gledam u Buzet i cijelu Istru. Pod oblakom letim prema Lanišću, hvatam novi stup i sa velikom visinom prelazim Mune, Škalnicu...nošen zapadnim vjetrom dolazim do aerodroma na grobniku, slijećem, slažem opremu..zadovoljan prvim danom.
Bio je to samo dobar san!
U ponedjeljak 14.svibnja uvečer nazovem Jožu, prekaljenog istarskog letača...ma vrime će ti bit ok, oko tri ure termika će probit sjeverozapadnjak koji će oslabit a temperaturni gradijent je dobar...
U pola tri Danko (gss), prebacuje me do zavoja, parajedriličarskog starta nad Buzetom uz granicu sa Slovenijom.Sjeverozapadni vjetar tuče sa hrvatskoslovenskim zastavama...i... danas će nogice morat više od planiranog radit.
Pozdravljam se sa Dankom i krećem prema Raspadalici, pa na Nuglu, Roč...prugom do Lupoglava, dalje cestom preko Bresta do Poklona. Za tih 30-tak km šest sati bez stat, osim tu i tamo za kakvu fotku...nije loše!Lijepa je ova naša Istra, no puno ljepša iz zraka.
Jana i danko me u pola 10 skupe pred Poklonom, na Veprincu popijemo po jedno protuupalno pivo...a danas kiša...ne moči mi se kad ne moram i čekam sutrašnji dan da nastavim tamo gdje sam stao!
Dan drugi!
Super jutro!, dan obećava no ne u letačkom smislu...Danko me skuplja i vraća na završnu točku od prvog dana. Hladno je , malo iznad nule, uokolo jučer napadali snijeg a bura muški dere! Krećem prema Poklonu odakle prečicom prema Opatiji. Skrećem prema slapu Banina koji ovih dana obiluje vodom. Čujem ga izdaleka. Ove sam ga zime pohodio sa željom da ga zaleđenog ispenjem, no morao sam podvit rep i otići kući neobavljena posla...urušio se! No, sada je bio u svom najsjajnijem izdanju, i nisam mogao a da se ne prisjetim Dobriše i njegovog slapa kojeg smo kao klinci učili napamet za domaću zadaću.
Usput, silazeći prema moru "opalim" nekoliko fotki prema zasnježenom riječkom zaleđu i G.Kotaru. U Opatiji se turisti rašetali a Opatijci obavljaju posljednje pripreme pred sezonu...kopa se, betonira, suncobrani na plaži već spremni.
Odlučujem ne hodat dalje, nego se ukrcavam na prigradski bus pa pravac Ri , odakle drugim na Hreljin. Ipak u ovoj priči treba i malo guštat. Ne razbijaju mi se noge na primorskom vrućem asfaltu. Da se ova priča ocvijala pred par godina vjerojatno bih protrčao gradom...no godine čine svoje.
Čuo sam se sa Hrgom (naš ponajbolji letač) i Ivicom (Lika), i obojica kažu da će sutra bit letivo...a hrga će mi radit i društvo u dijelu puta. Super!Sutra sam u podne a startu Tić nad Tribljem i nastavljam dalje prema jugu.
Danko me opet skuplja a postupak je opet isti kao i jučer...protuupalno pivo, ovaj put Tomislav, u milenijumu na Hreljinu!
Dan treći
dan obećavajući!, nebo kristalno čisto, bez oblačka, no, vidim bura još uvijek prevladava. Pouzdajem se u Hrginu prognozu. Danko me skuplja i nakon kave ubrzo smo na startu ponad Triblja!
Vjetar vrti iz svih smjerova..ništa obećavajuće, dapače, deprimirajuće! Ideja cijele ove priče bila je LETIT pa onda odtabanat do sljedećeg starta...a, ovako još jedan dan ode u čekanju vjetra i prekasno je za prebacivanje dalje...stoga nevoljko ZA SADA odustajem! I tri dana kiše koja dolazi nije na mojoj strani. Do nekih boljih dana, vjetova sa prave strane, motiva...
Nadam se da su barem ove fotografije pokazale svu ljepotu lijepe naše, i da su se barem ova tri dana isplatila...do nastavka!
...zahvaljujem Danku i gss stanici Rijeka na svekolikoj pomoći!
