Mera Peak 2016
Naš član, "Slovenac"naših korijena Mladen Markota napisao mi je ovako....
Teško je bilo odreći se ponudi Andreja Štremflja i s njim ne otići u Himalaju. Kada bi bio pjesnik bi pri susretu sa tom nestvarno lijepom zemljom ostao nijem i zauvijek ostao tiho. Samo tako ti mogu opisati ljepote našega puta i druženja sa osamtisućacima: Cho Oyu, Everest, Lotse, Lhotse Shar, Makalu i daleko na istoku Kanchezengo.
Naš plan da odemo na Mera North se nije ostvario zbog vrlo jakog vjetra i niske temeperature od -26 st. Celzija. Zato smo otišli klasično na Centralni vrh.
Evo par slikic. Do skorog susreta lijep pozdrav, M
A evo njegov kratki tekst koji je popratio lijepim sličicama:
Mera Peak (6476 m) je najviši treking vrh u Nepalu. Leži na južnom rubu pokrajine Kumbu i je ravno koliko treba udaljen od glavnog himalajskog lanca, da nudi veličanstvene poglede na najviše gore svijeta. Tehnički nije zahtjevan. Međutim zbog svoje visine je poštovanja vrijedan vrh za kojega je potrebno uvažavati pravila aklimatizacije i biti vrlo dobro fizički pripremljen.
Po uzbudljivom letu do Lukle smo prešli Zatrawa La (4610m) prijelaz i spustili se u dolinu rijeke Hinku. Po njoj smo u tri dana dosegli zadnje selo Khare (5045m). Po danu odmora i dodatne aklimatizacije smo se popeli do visinskog logora (5780 m) od kuda smo rano ujutro u 2 sata krenuli prema vrhu.
U mjesecu studenom je na Meri vrlo hladno i po pravilu pušu jaki vjetrovi. Lijepa strana toga mjeseca u Himalaji je buđenje u prekrasna jasna jutra i prelijepi pogledi na obližnje osamtisućake. Mera je u svijetu himalajskog penjanja poznata po lijepoj poziciji i spada među vrhove sa najljepšim pogledima na osamtisućake. Sa vrha se vidi njih šest: Cho Oyu, Everest, Lhotse, Lotse Shar, Makalu, i Kangchenjunga dakeko na istoku. Pored njih još određeni broj slavnih vrhova kao: Kangtega, Tamserku, Ama Dablam, Gjachung Kang, Nuptse, Baruntse, Chamlang, Kangbachen itd.
Dvoje članova naše male ekipe (bilo nas je 7) nažalost nije uspjelo doći na vrh. Zbog problema sa visinom (teška glavobolja i teško disanje) su se morali vratiti iz visinskog logora duboko dolje u Kare na 4.700m.
To je bio moj četvrti susret sa Himalajom. U biti me je ovaj puta Himalaja naučila šutjeti i tiho u sebi nositi svijest o toj ljepoti. Doživio sam izlaz sunca daleko na istoku Himalaje i gledao Everest i Makalu tako blizu, što sam tako jako želio doživjeti. Vlado hvala ti za dio važne opreme koju si mi posudio (tako tople i udobne cipele) koje su mi omogućile da sam još intenzivnije uživao u ljepotama toga gorja.
