HIMALAJA

Kada se ujutro probudiš u kristalo jasno jutro i ugledaš najviše gore svijeta, kada si okružen sa skromnim i zadovoljnim ljudima,
kada daleko u dubini čuješ rijeku koju ne vidiš a znaš da ju moraš prijeći, kada ti na putu sjedi mali majmun koji ti se ne želi maknuti sa puta,
kada si umoran ali osjećaš sreću da si tu - okružen prelijepim bojama i vidicima - onda si u Himalaji. Tako sam doživio ovogodišnju
Himalaju.  Zboj jakog anafilaktičkog šoka nije mi bilo suđeno da ugledam južnu stijenu 8.000m visoke Anapurne odnosno da dođem u Anapurna base Camp.
Kada smo se približali ABC-u jedan od dječaka iz grupe razvio je anafilaktični šok na mlijeko i skoro "odapeo".  Tek Adrenalin, Dexamethason i Aerius
su ga po 20 minuta vratile svijesti. I kao za inat sve to odvijalo se pred večer kada nije moguć helikopter (koji mu baš ništa nebi pomogao). Druga urgenca
je bila jako krvarenje iz nosa koje sam hvala Bogu uspješno tanponirao i zaustavio.  Bilo je još ostalih problemčića (istegnuća, bronhitisa itd. itd.).

Bez obzira na te stvari put je bila prekrasna, pejsaži bajni.

Mladen Markota